Younger Ikavian dialect

Younger Ikavian
Younger Ikavian
Bosnian-Dalmatian
(Dialect)
	Younger Ikavian dialect located geographically
Native to	Bosnia and Herzegovina Croatia Hungary Serbia
Region	Bačka Central Bosnia Dalmatian Hinterland Western Herzegovina
Ethnicity	Croats
Language family	Indo-European Balto-Slavic Slavic South Slavic Western Serbo-Croatian Shtokavian Neo-Shtokavian Younger Ikavian; ; ; ; ; ; ; ;
Language codes
ISO 639-3	–

Younger Ikavian (Serbo-Croatian: mlađi ikavski), also called Western Ikavian/Western Neoshtokavian Ikavian (Serbo-Croatian: zapadni ikavski/zapadni novoštokavski ikavski), or Bosnian–Dalmatian dialect (bosansko-dalmatinski dijalekat), and Bunjevac dialect (bunjevački dijalekat), is a subdialect of Shtokavian Serbo-Croatian spoken in Croatia in the Dalmatian Hinterland, in Bosnia and Herzegovina west of the river Bosna and Neretva,[1][2] and in the Bácska region of Hungary (inc. Budapest) and the autonomous province Vojvodina of Serbia. Most speakers use the Latin alphabet.

There are also isolated pockets where this dialect is spoken – small area south of Novi Vinodolski, Lika hinterland, the southern Croatian islands of Šolta, Brač, Hvar and Korčula and in central Slavonia.[1]

It is further divided into Ikavian Schakavian (Šćakavian; from šćakavski) and Ikavian Shtakavian (Štakavian; from štakavski).[2]

In 2018, Serbia finalized the standardisation of the Serbian variety of the Danubian branch of the Bunjevac dialect.[3][4]

Since 2021, Croatia cathagorized the Neo-Shtokavian Younger Ikavian dialect to be Bunjevac dialect with three sub-branches: Dalmatian (also called Bosnian-Dalmatian), Danubian (also called Bunjevac), and Littoral-Lika.[5]

Footnotes

Kapović 2015, p. 39.
Kovačević 2000, p. 493.
Vuković, Teodora (January 2015). "Vuković,Theodora. Izrada modela dijalekatskog korpusa bunjevačkog govora".
"Online rečnik bunjevačkog govora". balksrv2012.sanu.ac.rs. Institute for Balkan Studies (Serbia). 2012. Archived from the original on 5 March 2022. Retrieved 26 May 2023. Bunjevački rečnik je audio-rečnik koji za cilj ima da predstavi realnu, svakodnevnu i spontanu upotrebu bunjevačkog govora. Zamišljen je kao baza koja će moći da se dopunjuje i proširuje. Kao osnova rečnika korišćeni su audio snimci prikupljani tokom istraživanja bunjevačkih običaja i govora od strane Balkanoločkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti tokom 2009. godine. Rezultati tog istraživanja objavljeni su monografiji ,,Bunjevci - Etnodijalektološka istraživanja 2009"1. Iz tog korpusa uzete su reči i primeri njihove upotrebe, a značenja reči su preuzete iz ,,Rečnika bačkih Bunjevaca"2. Za svaku reč, kao i za primere postoji zvučni zapis, kako bi bilo moguće čuti njihov autentičan izgovor. Bunjevački govor pripada mlađim štokavskim dijalektima ikavskog narečja. Bunjevci naseljavaju oblast Bačke, i to pretežno mesta u okolini Subotice i Sombora. Pomenuta istraživanja Balkanološkog instituta, obuhvataju govore iz okoline Subotice, tačnije ruralne zajednice Bikovo, Klisa, Đurđin, Mala Bosna, Stari Žednik i Tavankut. Izostavljene su zajednice iz Sombora i Bunjevci iz Mađarske. Bunjevački rečnik je 2013. godine započela Teodora Vuković, studentkinja master studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, uz podršku prof. dr Biljane Sikimić sa Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti. Projekat podržavaju Balkanološki institut i Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine. SANU, 2012
"Bunjevački govori". Razlikuju se tri ogranka Bunjevačkih govora – podunavski, primorsko-lički i dalmatinski, a svi su kulturno bliski prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima.

Bibliography

Kapović, Mate (2015). Povijest hrvatske akcentuacije [The history of Croatian accentuation]. Zagreb: Matica hrvatska. ISBN 9789531509718.
Kovačević, Marko (2000). "Duvanjski govor i njegove posebnosti" [The speech of Duvno and its peculiarities]. In Krišto, Jure (ed.). Duvanjski zbornik [The collection of papers of Duvno]. Zagreb-Tomislavgrad: Hrvatski institut za povijest–Naša ognjišta–Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad. ISBN 9536324253.
Lisac, Josip (2003), "Zapadni dijalekt - Novoštokavski ikavski dijalekt", Hrvatska dijalektologija 1 – Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, pp. 50–76, ISBN 953-212-168-4
Mujanić, Samra (2021). "Osnovne fonološke i morfološke značajke govora Jezera u sjeverozapadnoj Bosni" [The influence of migrations on the Neoštokavian Ijekavian subdialects in the Neretva region and in lower Herzegovina]. Croatica et Slavica Iadertina (in Serbo-Croatian). 17 (2): 591–605. doi:10.15291/csi.3548. S2CID 248276419.

This article is issued from Wikipedia. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.

[FOOTNOTEKapović201539-1] Kapović 2015, p. 39.

[FOOTNOTEKovačević2000493-2] Kovačević 2000, p. 493.

[3] Vuković, Teodora (January 2015). "Vuković,Theodora. Izrada modela dijalekatskog korpusa bunjevačkog govora".

[4] "Online rečnik bunjevačkog govora". balksrv2012.sanu.ac.rs. Institute for Balkan Studies (Serbia). 2012. Archived from the original on 5 March 2022. Retrieved 26 May 2023. Bunjevački rečnik je audio-rečnik koji za cilj ima da predstavi realnu, svakodnevnu i spontanu upotrebu bunjevačkog govora. Zamišljen je kao baza koja će moći da se dopunjuje i proširuje. Kao osnova rečnika korišćeni su audio snimci prikupljani tokom istraživanja bunjevačkih običaja i govora od strane Balkanoločkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti tokom 2009. godine. Rezultati tog istraživanja objavljeni su monografiji ,,Bunjevci - Etnodijalektološka istraživanja 2009"1. Iz tog korpusa uzete su reči i primeri njihove upotrebe, a značenja reči su preuzete iz ,,Rečnika bačkih Bunjevaca"2. Za svaku reč, kao i za primere postoji zvučni zapis, kako bi bilo moguće čuti njihov autentičan izgovor. Bunjevački govor pripada mlađim štokavskim dijalektima ikavskog narečja. Bunjevci naseljavaju oblast Bačke, i to pretežno mesta u okolini Subotice i Sombora. Pomenuta istraživanja Balkanološkog instituta, obuhvataju govore iz okoline Subotice, tačnije ruralne zajednice Bikovo, Klisa, Đurđin, Mala Bosna, Stari Žednik i Tavankut. Izostavljene su zajednice iz Sombora i Bunjevci iz Mađarske. Bunjevački rečnik je 2013. godine započela Teodora Vuković, studentkinja master studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, uz podršku prof. dr Biljane Sikimić sa Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti. Projekat podržavaju Balkanološki institut i Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine. SANU, 2012

[5] "Bunjevački govori". Razlikuju se tri ogranka Bunjevačkih govora – podunavski, primorsko-lički i dalmatinski, a svi su kulturno bliski prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima.